U okviru provedbe reforme visokog obrazovanja prepoznatljive pod nazivom „Bolonjski proces“ važan segment je izgradnja europskog prostora cjeloživotnog učenja. Bolonjska deklaracija (1999.) naglašava da treba uvesti kompatibilan sustav ECTS bodova primjenjiv i na područje cjeloživotnog učenja.
Cjeloživotno učenje se u dokumentima Europske komisije (Lisabon 2000.) određuje kao sve vrste učenja tijekom odrasle dobi s ciljem unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnog, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca. Za realizaciju koncepta cjeloživotnog učenja važnim se smatra doprinos visokog obrazovanja (Berlinsko priopćenje 2003.).
Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje i funkcioniranje u društvu prema preporukama Vijeća Europske unije i Europskog parlamenta (2006.) nužno je stjecati tijekom inicijalnog obrazovanja, a one obuhvaćaju jezične, matematičke i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnici, digitalne, metodičke (učiti kako učiti), socijalne i građanske kompetencije, kompetencije inicijativnosti i poduzetnosti, kulturnu svijest i izražavanje.
Najnovije rezolucije i smjernice tijela Europske unije naglašavaju potrebu provedbe načela koncepta cjeloživotnog učenja u svim oblicima stjecanja znanja i vještina, uključujući što veći broj građana bez obzira na dob, socijalni status i prethodno obrazovanje. U tom smislu, cjeloživotno učenje može biti formalno profesionalno (trajni profesionalni razvoj), formalno izvan profesije (osobni razvoj), neformalno profesionalno (učenje u okviru profesionalnih aktivnosti) i informalno izvan profesije (učenje vezano za različite životne aktivnosti).